umirovljívati
umirovljívati (koga) nesvrš. 〈prez. umiròvljujēm, pril. sad. umiròvljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umirovljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umirovljujem |
| 2. | umirovljuješ |
| 3. | umirovljuje |
| množina | |
| 1. | umirovljujemo |
| 2. | umirovljujete |
| 3. | umirovljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umirovljivat ću |
| 2. | umirovljivat ćeš |
| 3. | umirovljivat će |
| množina | |
| 1. | umirovljivat ćemo |
| 2. | umirovljivat ćete |
| 3. | umirovljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | umirovljivah |
| 2. | umirovljivaše |
| 3. | umirovljivaše |
| množina | |
| 1. | umirovljivasmo |
| 2. | umirovljivaste |
| 3. | umirovljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umirovljivao sam |
| 2. | umirovljivao si |
| 3. | umirovljivao je |
| množina | |
| 1. | umirovljivali smo |
| 2. | umirovljivali ste |
| 3. | umirovljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umirovljivao |
| 2. | bio si umirovljivao |
| 3. | bio je umirovljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo umirovljivali |
| 2. | bili ste umirovljivali |
| 3. | bili su umirovljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umirovljuj |
| množina | |
| 1. | umirovljujmo |
| 2. | umirovljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| umirovljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umirovljivao, umirovljivala, umirovljivalo | |
| umirovljivali, umirovljivale, umirovljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umirovljivan, umirovljivana, umirovljivano | |
| umirovljivani, umirovljivane, umirovljivana | |
Etimologija
✧ vidi umiròviti
