upùstiti se
upùstiti se svrš. 〈prez. ùpustīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. upùstio se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upustiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | upustim |
2. | upustiš |
3. | upusti |
množina | |
1. | upustimo |
2. | upustite |
3. | upuste |
futur | |
jednina | |
1. | upustit ću |
2. | upustit ćeš |
3. | upustit će |
množina | |
1. | upustit ćemo |
2. | upustit ćete |
3. | upustit će |
aorist | |
jednina | |
1. | upustih |
2. | upusti |
3. | upusti |
množina | |
1. | upustismo |
2. | upustiste |
3. | upustiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upustio sam |
2. | upustio si |
3. | upustio je |
množina | |
1. | upustili smo |
2. | upustili ste |
3. | upustili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upustio |
2. | bio si upustio |
3. | bio je upustio |
množina | |
1. | bili smo upustili |
2. | bili ste upustili |
3. | bili su upustili |
imperativ | |
jednina | |
2. | upusti |
množina | |
1. | upustimo |
2. | upustite |
glagolski prilog prošli | |
upustivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upustio, upustila, upustilo | |
upustili, upustile, upustila |
1. | (u što) ući u trajniji posao, ući u veću pustolovinu, jaču kombinaciju poslova i rada [upustiti se u posao] |
2. | (s kim) ući u trajniju intimnu ili drukčiju (poslovnu) vezu [upustili su se u avanturu] |
3. | (u što) produžiti tako da uđe u što ili u dubinu do željene mjere |