ucijéniti
ucijéniti (koga, što) svrš. 〈prez. ùcijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùcijēnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ucijeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ucijenim |
2. | ucijeniš |
3. | ucijeni |
množina | |
1. | ucijenimo |
2. | ucijenite |
3. | ucijene |
futur | |
jednina | |
1. | ucijenit ću |
2. | ucijenit ćeš |
3. | ucijenit će |
množina | |
1. | ucijenit ćemo |
2. | ucijenit ćete |
3. | ucijenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ucijenih |
2. | ucijeni |
3. | ucijeni |
množina | |
1. | ucijenismo |
2. | ucijeniste |
3. | ucijeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ucijenio sam |
2. | ucijenio si |
3. | ucijenio je |
množina | |
1. | ucijenili smo |
2. | ucijenili ste |
3. | ucijenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ucijenio |
2. | bio si ucijenio |
3. | bio je ucijenio |
množina | |
1. | bili smo ucijenili |
2. | bili ste ucijenili |
3. | bili su ucijenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ucijeni |
množina | |
1. | ucijenimo |
2. | ucijenite |
glagolski prilog prošli | |
ucijenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ucijenio, ucijenila, ucijenilo | |
ucijenili, ucijenile, ucijenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ucijenjen, ucijenjena, ucijenjeno | |
ucijenjeni, ucijenjene, ucijenjena |