ujednáčiti
ujednáčiti (što, se) svrš. 〈prez. ujèdnāčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ujèdnāčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ujednačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ujednačim |
2. | ujednačiš |
3. | ujednači |
množina | |
1. | ujednačimo |
2. | ujednačite |
3. | ujednače |
futur | |
jednina | |
1. | ujednačit ću |
2. | ujednačit ćeš |
3. | ujednačit će |
množina | |
1. | ujednačit ćemo |
2. | ujednačit ćete |
3. | ujednačit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ujednačih |
2. | ujednači |
3. | ujednači |
množina | |
1. | ujednačismo |
2. | ujednačiste |
3. | ujednačiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ujednačio sam |
2. | ujednačio si |
3. | ujednačio je |
množina | |
1. | ujednačili smo |
2. | ujednačili ste |
3. | ujednačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ujednačio |
2. | bio si ujednačio |
3. | bio je ujednačio |
množina | |
1. | bili smo ujednačili |
2. | bili ste ujednačili |
3. | bili su ujednačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ujednači |
množina | |
1. | ujednačimo |
2. | ujednačite |
glagolski prilog prošli | |
ujednačivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ujednačio, ujednačila, ujednačilo | |
ujednačili, ujednačile, ujednačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ujednačen, ujednačena, ujednačeno | |
ujednačeni, ujednačene, ujednačena |