uzrùjati
uzrùjati (koga, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȕzrujān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzrujati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzrujam |
2. | uzrujaš |
3. | uzruja |
množina | |
1. | uzrujamo |
2. | uzrujate |
3. | uzrujaju |
futur | |
jednina | |
1. | uzrujat ću |
2. | uzrujat ćeš |
3. | uzrujat će |
množina | |
1. | uzrujat ćemo |
2. | uzrujat ćete |
3. | uzrujat će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzrujah |
2. | uzruja |
3. | uzruja |
množina | |
1. | uzrujasmo |
2. | uzrujaste |
3. | uzrujaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzrujao sam |
2. | uzrujao si |
3. | uzrujao je |
množina | |
1. | uzrujali smo |
2. | uzrujali ste |
3. | uzrujali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzrujao |
2. | bio si uzrujao |
3. | bio je uzrujao |
množina | |
1. | bili smo uzrujali |
2. | bili ste uzrujali |
3. | bili su uzrujali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzrujaj |
množina | |
1. | uzrujajmo |
2. | uzrujajte |
glagolski prilog prošli | |
uzrujavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzrujao, uzrujala, uzrujalo | |
uzrujali, uzrujale, uzrujala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzrujan, uzrujana, uzrujano | |
uzrujani, uzrujane, uzrujana |