uváljati
uváljati (što, se) svrš. 〈prez. ùvāljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùvāljān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvaljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvaljam |
2. | uvaljaš |
3. | uvalja |
množina | |
1. | uvaljamo |
2. | uvaljate |
3. | uvaljaju |
futur | |
jednina | |
1. | uvaljat ću |
2. | uvaljat ćeš |
3. | uvaljat će |
množina | |
1. | uvaljat ćemo |
2. | uvaljat ćete |
3. | uvaljat će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvaljah |
2. | uvalja |
3. | uvalja |
množina | |
1. | uvaljasmo |
2. | uvaljaste |
3. | uvaljaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvaljao sam |
2. | uvaljao si |
3. | uvaljao je |
množina | |
1. | uvaljali smo |
2. | uvaljali ste |
3. | uvaljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvaljao |
2. | bio si uvaljao |
3. | bio je uvaljao |
množina | |
1. | bili smo uvaljali |
2. | bili ste uvaljali |
3. | bili su uvaljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvaljaj |
množina | |
1. | uvaljajmo |
2. | uvaljajte |
glagolski prilog prošli | |
uvaljavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvaljao, uvaljala, uvaljalo | |
uvaljali, uvaljale, uvaljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvaljan, uvaljana, uvaljano | |
uvaljani, uvaljane, uvaljana |
1. | a. valjanjem gurnuti neki predmet u što b. valjanjem nabiti, postići gustoću, urediti (sukno, vunu) |
2. | (što u što) valjajući po čemu učiniti da se to nahvata [uvaljati u šećer (brašno)] |