bròjiti
bròjiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | brojim |
2. | brojiš |
3. | broji |
množina | |
1. | brojimo |
2. | brojite |
3. | broje |
futur | |
jednina | |
1. | brojit ću |
2. | brojit ćeš |
3. | brojit će |
množina | |
1. | brojit ćemo |
2. | brojit ćete |
3. | brojit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brojah |
2. | brojaše |
3. | brojaše |
množina | |
1. | brojasmo |
2. | brojaste |
3. | brojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brojio sam |
2. | brojio si |
3. | brojio je |
množina | |
1. | brojili smo |
2. | brojili ste |
3. | brojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brojio |
2. | bio si brojio |
3. | bio je brojio |
množina | |
1. | bili smo brojili |
2. | bili ste brojili |
3. | bili su brojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | broji |
množina | |
1. | brojimo |
2. | brojite |
glagolski prilog sadašnji | |
brojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
brojio, brojila, brojilo | |
brojili, brojile, brojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
brojen, brojena, brojeno | |
brojeni, brojene, brojena |
1. | utvrđivati koliko ima čega ili koga uzimajući pojedinačno; brojati |
2. | (se) a. ubrajati se b. biti uzet u obzir; značiti |
3. | () iskazati se u količini mjerljivoj brojevima [bataljun broji 300—400 boraca] |