Hrvatski jezični portal

bròjiti

bròjiti (koga, što, se) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
brojiti
 
prezent
jednina
1. brojim
2. brojiš
3. broji
množina
1. brojimo
2. brojite
3. broje
 
futur
jednina
1. brojit ću
2. brojit ćeš
3. brojit će
množina
1. brojit ćemo
2. brojit ćete
3. brojit će
 
imperfekt
jednina
1. brojah
2. brojaše
3. brojaše
množina
1. brojasmo
2. brojaste
3. brojahu
 
perfekt
jednina
1. brojio sam
2. brojio si
3. brojio je
množina
1. brojili smo
2. brojili ste
3. brojili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam brojio
2. bio si brojio
3. bio je brojio
množina
1. bili smo brojili
2. bili ste brojili
3. bili su brojili
 
imperativ
jednina
2. broji
množina
1. brojimo
2. brojite
 
glagolski prilog sadašnji
brojeći
 
glagolski pridjev aktivni
brojio, brojila, brojilo
brojili, brojile, brojila
 
glagolski pridjev pasivni
brojen, brojena, brojeno
brojeni, brojene, brojena
Definicija
1. utvrđivati koliko ima čega ili koga uzimajući pojedinačno; brojati
2. (se) a. ubrajati se b. biti uzet u obzir; značiti
3. () iskazati se u količini mjerljivoj brojevima [bataljun broji 300—400 boraca]
Frazeologija
brojiti dane nestrpljivo iščekivati;
brojiti ovce uspavljivati se čime dosadnim (tako da se što prije zaspi);
brojiti riječi štedjeti riječi, škrto se izražavati;
brojiti zalogaje (kome) mjeriti koliko tko jede, ne davati mu da jede koliko hoće;
brojiti zvijezde 1. dosađivati se od nerada 2. osvješćivati se nakon jakog udarca;
to se ne broji to ne vrijedi, ne uvažava se, ne uzima se u obzir (2b)