zàviti
zàviti (se) svrš. 〈prez. zȁvijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zavìjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zavijem |
2. | zaviješ |
3. | zavije |
množina | |
1. | zavijemo |
2. | zavijete |
3. | zaviju |
futur | |
jednina | |
1. | zavit ću |
2. | zavit ćeš |
3. | zavit će |
množina | |
1. | zavit ćemo |
2. | zavit ćete |
3. | zavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zavih |
2. | zavi |
3. | zavi |
množina | |
1. | zavismo |
2. | zaviste |
3. | zaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zavio sam |
2. | zavio si |
3. | zavio je |
množina | |
1. | zavili smo |
2. | zavili ste |
3. | zavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zavio |
2. | bio si zavio |
3. | bio je zavio |
množina | |
1. | bili smo zavili |
2. | bili ste zavili |
3. | bili su zavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zavij |
množina | |
1. | zavijmo |
2. | zavijte |
glagolski prilog prošli | |
zavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zavio, zavila, zavilo | |
zavili, zavile, zavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zavijen / zavit, zavijena / zavita, zavijeno / zavito | |
zavijeni / zaviti, zavijene / zavite, zavijena / zavita |
1. | (što, se) a. uviti zavojem sa svih strana, omotati oko čega, obàviti; zamotati [zaviti (se) u crno a. unesrećiti (koga, se) tako što je tko umro ili poginuo b. pren. uvaliti koga u teškoće, naći se u teškoćama] b. uvrnuti, zavrnuti (zavrtanj i sl.) |
2. | () promijeniti smjer, skrenuti u stranu, izgubiti se, nestati za zavojem |
3. | () kretanjem oblikovati zavoj, krenuti ustranu [desno/lijevo zavij!] |