zanòsiti
zanòsiti (se) nesvrš. 〈prez. zànosīm (se), pril. sad. -sēći (se), gl. im. zànošēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zanositi | |
prezent | |
jednina | |
1. | zanosim |
2. | zanosiš |
3. | zanosi |
množina | |
1. | zanosimo |
2. | zanosite |
3. | zanose |
futur | |
jednina | |
1. | zanosit ću |
2. | zanosit ćeš |
3. | zanosit će |
množina | |
1. | zanosit ćemo |
2. | zanosit ćete |
3. | zanosit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zanošah |
2. | zanošaše |
3. | zanošaše |
množina | |
1. | zanošasmo |
2. | zanošaste |
3. | zanošahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zanosio sam |
2. | zanosio si |
3. | zanosio je |
množina | |
1. | zanosili smo |
2. | zanosili ste |
3. | zanosili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zanosio |
2. | bio si zanosio |
3. | bio je zanosio |
množina | |
1. | bili smo zanosili |
2. | bili ste zanosili |
3. | bili su zanosili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zanosi |
množina | |
1. | zanosimo |
2. | zanosite |
glagolski prilog sadašnji | |
zanoseći | |
glagolski pridjev aktivni | |
zanosio, zanosila, zanosilo | |
zanosili, zanosile, zanosila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zanošen, zanošena, zanošeno | |
zanošeni, zanošene, zanošena |
1. | v. zanijeti |
2. | () govoriti drugi jezik sa stranim naglaskom, izgovorom ili drugim pojedinostima |
3. | (se čime) oduševljavati se čime, biti obuzet idejom, zamišlju, bavljenjem čime |