anat. vlaknast organ u ljudskom i životinjskom tijelu koji prenosi voljne i nevoljne osjete, usklađuje u sustavu funkcije organizma međusobno i prema sredini u kojoj organizam živi [vidni živac; upala živca; slom živaca; rastrojeni živci; napeti živci; slabih živaca; čeličnih živaca; motorni živci; senzibilni živci; autonomni živci]
⃟ ići na živce kome nervirati, izazvati nervozu; imati živce imati jake živce, vladati sobom; izgubiti živce postati jako nervozan; kidati, trošiti živce baviti se onim što izaziva nervozu; taknuti u živac pogoditi u najosjetljivije mjesto, izazvati, uvrijediti; živci su mu popustili1. postao je nervozan 2. izgubio je vlast nad sobom