žmíriti
žmíriti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žmiriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žmirim |
| 2. | žmiriš |
| 3. | žmiri |
| množina | |
| 1. | žmirimo |
| 2. | žmirite |
| 3. | žmire |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žmirit ću |
| 2. | žmirit ćeš |
| 3. | žmirit će |
| množina | |
| 1. | žmirit ćemo |
| 2. | žmirit ćete |
| 3. | žmirit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žmirah |
| 2. | žmiraše |
| 3. | žmiraše |
| množina | |
| 1. | žmirasmo |
| 2. | žmiraste |
| 3. | žmirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žmirio sam |
| 2. | žmirio si |
| 3. | žmirio je |
| množina | |
| 1. | žmirili smo |
| 2. | žmirili ste |
| 3. | žmirili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žmirio |
| 2. | bio si žmirio |
| 3. | bio je žmirio |
| množina | |
| 1. | bili smo žmirili |
| 2. | bili ste žmirili |
| 3. | bili su žmirili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žmiri |
| množina | |
| 1. | žmirimo |
| 2. | žmirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žmireći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žmirio, žmirila, žmirilo | |
| žmirili, žmirile, žmirila | |
Definicija
| 1. | () imati stisnute, gotovo zatvorene oči |
| 2. | () slabo svijetliti; titrati |
| 3. | () držati zatvorene oči dok se drugi ne sakriju u igri skrivača |
| 4. | (na što) ne htjeti vidjeti neki prekršaj ili loš postupak, ne htjeti reagirati prijavom ili kaznom; gledati kroz prste (komu) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Žmírak (Dubrovnik), Žmíre (130, Sinj, sred. Dalmacija), Žmírić (170, Benkovac, Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. *mьžiriti, *mьžati (slov. žmeriti, rus. mžat': drijemati) ≃ lit. niegas: san
