Hrvatski jezični portal

žȉla

žȉla ž 〈G mn žȋlā, zb. žȋlje〉

Izvedeni oblici
jednina
N žila
G žile
D žili
A žilu
V žilo
L žili
I žilom
množina
N žile
G žila
D žilama
A žile
V žile
L žilama
I žilama
Definicija
1. bot. a. ogranak korijena biljke [pustiti žile ojačati, razgranati se, učvrstiti se] b. provodni element u biljci građen od ksilema i floema
2. anat. a. tkivo koje veže mišiće za kosti; tetiva b. krvna žila, vena, arterija
3. korbač od goveđe tetive
4. žica rudače, sloj minerala ili vode u zemlji
Sintagma
iz petnih žila svom snagom;
modra žila etnol. vena;
volovska žila elastična palica koja se dobije od vola, služi za udaranje [tući volovskom žilom];
žila kucavica 1. etnol. razg. glavna krvna žila; aorta, arterija 2. pren. glavna ulica, prometnica
Onomastika
pr. (nadimačka): Žȉlāvčić (Zaprešić), Žȉlavec (Međimurje, Baranja, Prigorje), Žȉlavī (Podravska Slatina, Podravina)
Etimologija
prasl. i stsl. žila (rus. žíla, polj. żyła), lit. gysla ← ie. *gwhiHslo- (lat. filum, armen. jil: tetiva)