bȕćkati
bȕćkati (, se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bućkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bućkam |
2. | bućkaš |
3. | bućka |
množina | |
1. | bućkamo |
2. | bućkate |
3. | bućkaju |
futur | |
jednina | |
1. | bućkat ću |
2. | bućkat ćeš |
3. | bućkat će |
množina | |
1. | bućkat ćemo |
2. | bućkat ćete |
3. | bućkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bućkah |
2. | bućkaše |
3. | bućkaše |
množina | |
1. | bućkasmo |
2. | bućkaste |
3. | bućkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bućkao sam |
2. | bućkao si |
3. | bućkao je |
množina | |
1. | bućkali smo |
2. | bućkali ste |
3. | bućkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bućkao |
2. | bio si bućkao |
3. | bio je bućkao |
množina | |
1. | bili smo bućkali |
2. | bili ste bućkali |
3. | bili su bućkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bućkaj |
množina | |
1. | bućkajmo |
2. | bućkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bućkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bućkao, bućkala, bućkalo | |
bućkali, bućkale, bućkala |
1. | udarati, pljeskati po vodi (tekućini) ili žitkoj masi (prema šumu koji se dočarava kao buć) |
2. | tući vrhnje pri pravljenju maslaca |
3. | (se) ležati ili lagano se kretati u vodi (ob. uz osjećaj ugode i tako da se proizvode šumovi poput buć) |