kombinácija
kombinácija (, čega) ž
jednina | |
---|---|
N | kombinacija |
G | kombinacije |
D | kombinaciji |
A | kombinaciju |
V | kombinacijo |
L | kombinaciji |
I | kombinacijom |
množina | |
N | kombinacije |
G | kombinacija |
D | kombinacijama |
A | kombinacije |
V | kombinacije |
L | kombinacijama |
I | kombinacijama |
1. | vezivanje (srodnih ili različitih) pojmova, osoba, predmeta itd. [njih dvoje su dobra kombinacija; skladna kombinacija boja]; sjedinjenje, sklop, slaganje, spoj |
2. | mat. svaki podskup sa zadanim brojem elemenata u nekom konačnom skupu [kombinacija k-tog reda n-člana skupa svaki k-član i podskup tog skupa (npr. u igri loto 7 od 39 izvlače se kombinacije sedmog reda od 39 elemenata)] |
3. | tehn. šifra kojom se otvara specijalna brava [kombinacija brave sefa] |
4. | traženje plana, sheme za realizaciju ideje [kombinacija posla i užitka]; domišljanje, spekulacija |
5. | sport a. u borilačkim sportovima, akcija u kojoj je u cjelinu povezano više raznorodnih elemenata b. u konjičkom sportu, više prepona za preskakanje c. u kolektivnim sportovima, smišljeno i uvježbano dodavanje lopte više suigrača [koš je postignut nakon dobre kombinacije] d. šah planska akcija temeljena na osebujnosti rasporeda figura e. disciplina alpskog skijanja; natjecanje u dvije discipline (slalom i spust i sl.) čiji se rezultati zbrajaju za ukupnu pobjedu [alpska kombinacija] |
6. | gram. uređeni niz (slijed) jezičnih jedinica po određenim pravilima; razmještaj |