Hrvatski jezični portal

kombinácija

kombinácija (, čega) ž

Izvedeni oblici
jednina
N kombinacija
G kombinacije
D kombinaciji
A kombinaciju
V kombinacijo
L kombinaciji
I kombinacijom
množina
N kombinacije
G kombinacija
D kombinacijama
A kombinacije
V kombinacije
L kombinacijama
I kombinacijama
Definicija
1. vezivanje (srodnih ili različitih) pojmova, osoba, predmeta itd. [njih dvoje su dobra kombinacija; skladna kombinacija boja]; sjedinjenje, sklop, slaganje, spoj
2. mat. svaki podskup sa zadanim brojem elemenata u nekom konačnom skupu [kombinacija k-tog reda n-člana skupa svaki k-član i podskup tog skupa (npr. u igri loto 7 od 39 izvlače se kombinacije sedmog reda od 39 elemenata)]
3. tehn. šifra kojom se otvara specijalna brava [kombinacija brave sefa]
4. traženje plana, sheme za realizaciju ideje [kombinacija posla i užitka]; domišljanje, spekulacija
5. sport a. u borilačkim sportovima, akcija u kojoj je u cjelinu povezano više raznorodnih elemenata b. u konjičkom sportu, više prepona za preskakanje c. u kolektivnim sportovima, smišljeno i uvježbano dodavanje lopte više suigrača [koš je postignut nakon dobre kombinacije] d. šah planska akcija temeljena na osebujnosti rasporeda figura e. disciplina alpskog skijanja; natjecanje u dvije discipline (slalom i spust i sl.) čiji se rezultati zbrajaju za ukupnu pobjedu [alpska kombinacija]
6. gram. uređeni niz (slijed) jezičnih jedinica po određenim pravilima; razmještaj
Sintagma
linearna kombinacija zadanog skupa vektora mat. vektor dobiven kao zbroj umnožaka zadanih vektora s nekim skalarima