kòpčati
kòpčati (što) nesvrš. 〈prez. kòpčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kopčati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kopčam |
2. | kopčaš |
3. | kopča |
množina | |
1. | kopčamo |
2. | kopčate |
3. | kopčaju |
futur | |
jednina | |
1. | kopčat ću |
2. | kopčat ćeš |
3. | kopčat će |
množina | |
1. | kopčat ćemo |
2. | kopčat ćete |
3. | kopčat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kopčah |
2. | kopčaše |
3. | kopčaše |
množina | |
1. | kopčasmo |
2. | kopčaste |
3. | kopčahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kopčao sam |
2. | kopčao si |
3. | kopčao je |
množina | |
1. | kopčali smo |
2. | kopčali ste |
3. | kopčali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kopčao |
2. | bio si kopčao |
3. | bio je kopčao |
množina | |
1. | bili smo kopčali |
2. | bili ste kopčali |
3. | bili su kopčali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kopčaj |
množina | |
1. | kopčajmo |
2. | kopčajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kopčajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kopčao, kopčala, kopčalo | |
kopčali, kopčale, kopčala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kopčan, kopčana, kopčano | |
kopčani, kopčane, kopčana |
1. | zatvarati dugmetom, pričvršćivati kopčom i sl. [kopčati košulju] |
2. | razg. shvaćati, razumijevati [kopčaš?] |