Hrvatski jezični portal

konfabulírati

konfabulírati (, što) dv.prez. konfabùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. konfabùlīrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
konfabulirati
 
prezent
jednina
1. konfabuliram
2. konfabuliraš
3. konfabulira
množina
1. konfabuliramo
2. konfabulirate
3. konfabuliraju
 
futur
jednina
1. konfabulirat ću
2. konfabulirat ćeš
3. konfabulirat će
množina
1. konfabulirat ćemo
2. konfabulirat ćete
3. konfabulirat će
 
imperfekt
jednina
1. konfabulirah
2. konfabuliraše
3. konfabuliraše
množina
1. konfabulirasmo
2. konfabuliraste
3. konfabulirahu
 
aorist
jednina
1. konfabulirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. konfabulirao sam
2. konfabulirao si
3. konfabulirao je
množina
1. konfabulirali smo
2. konfabulirali ste
3. konfabulirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam konfabulirao
2. bio si konfabulirao
3. bio je konfabulirao
množina
1. bili smo konfabulirali
2. bili ste konfabulirali
3. bili su konfabulirali
 
imperativ
jednina
2. konfabuliraj
množina
1. konfabulirajmo
2. konfabulirajte
 
glagolski prilog sadašnji
konfabulirajući
 
glagolski prilog prošli
konfabuliravši
 
glagolski pridjev aktivni
konfabulirao, konfabulirala, konfabuliralo
konfabulirali, konfabulirale, konfabulirala
 
glagolski pridjev pasivni
konfabuliran, konfabulirana, konfabulirano
konfabulirani, konfabulirane, konfabulirana
Definicija
psih. ispuniti/ispunjavati »rupe« u pamćenju izmišljenim sadržajem
Etimologija
lat. confabulari ≃ kon- + v. fabula, fabulirati