konfabulírati
konfabulírati (, što) dv. 〈prez. konfabùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. konfabùlīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| konfabulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | konfabuliram |
| 2. | konfabuliraš |
| 3. | konfabulira |
| množina | |
| 1. | konfabuliramo |
| 2. | konfabulirate |
| 3. | konfabuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | konfabulirat ću |
| 2. | konfabulirat ćeš |
| 3. | konfabulirat će |
| množina | |
| 1. | konfabulirat ćemo |
| 2. | konfabulirat ćete |
| 3. | konfabulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | konfabulirah |
| 2. | konfabuliraše |
| 3. | konfabuliraše |
| množina | |
| 1. | konfabulirasmo |
| 2. | konfabuliraste |
| 3. | konfabulirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | konfabulirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | konfabulirao sam |
| 2. | konfabulirao si |
| 3. | konfabulirao je |
| množina | |
| 1. | konfabulirali smo |
| 2. | konfabulirali ste |
| 3. | konfabulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam konfabulirao |
| 2. | bio si konfabulirao |
| 3. | bio je konfabulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo konfabulirali |
| 2. | bili ste konfabulirali |
| 3. | bili su konfabulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | konfabuliraj |
| množina | |
| 1. | konfabulirajmo |
| 2. | konfabulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| konfabulirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| konfabuliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| konfabulirao, konfabulirala, konfabuliralo | |
| konfabulirali, konfabulirale, konfabulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| konfabuliran, konfabulirana, konfabulirano | |
| konfabulirani, konfabulirane, konfabulirana | |
Definicija
psih. ispuniti/ispunjavati »rupe« u pamćenju izmišljenim sadržajem
Etimologija
✧ lat. confabulari ≃ kon- + v. fabula, fabulirati
