kònak
kònak m 〈N mn -aci, G kȍnākā〉
jednina | |
---|---|
N | konak |
G | konaka |
D | konaku |
A | konak |
V | konače |
L | konaku |
I | konakom |
množina | |
N | konaci |
G | konaka |
D | konacima |
A | konake |
V | konaci |
L | konacima |
I | konacima |
1. | noćenje [primiti na konak] |
2. | reg. a. kuća, dom b. bolja kuća, kuća kakvog uglednog domaćina |
3. | reg. pov. jednodnevno putovanje (od jednog prenoćišta do drugoga) [prijeći konak] |
4. | reg. pov. zgrada valije ili kojeg drugoga visokog osmanskog upravnog ili vojnog zapovjednika; saraj, dvor, rezidencija |
5. | (Konak) zgrada u Sarajevu u kojoj borave visoki strani gosti [doći u konak] |
6. | mjesto u kući orijentalne gradnje gdje borave ili žive samo muškarci (muški odio, muška kuća) [u konaku] |