kȏnzul
kȏnzul m
jednina | |
---|---|
N | konzul |
G | konzula |
D | konzulu |
A | konzula |
V | konzulu |
L | konzulu |
I | konzulom |
množina | |
N | konzuli |
G | konzula |
D | konzulima |
A | konzule |
V | konzuli |
L | konzulima |
I | konzulima |
1. | pov. a. u antičkom Rimu za vrijeme Republike, jedan od dvaju najviših državnih službenika, biran na godinu dana b. u carskom Rimu i Bizantu počasna funkcija |
2. | pov. u Francuskoj (1799—1804), titula triju osoba koje su imale neograničenu izvršnu vlast |
3. | dipl. predstavnik jedne države u nekom gradu ili području druge zemlje [generalni konzul; vice konzul], usp. konzulat |