krèsati
krèsati (što) nesvrš. 〈prez. krȅšēm, pril. sad. krȅšūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kresati | |
prezent | |
jednina | |
1. | krešem |
2. | krešeš |
3. | kreše |
množina | |
1. | krešemo |
2. | krešete |
3. | krešu |
futur | |
jednina | |
1. | kresat ću |
2. | kresat ćeš |
3. | kresat će |
množina | |
1. | kresat ćemo |
2. | kresat ćete |
3. | kresat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kresah |
2. | kresaše |
3. | kresaše |
množina | |
1. | kresasmo |
2. | kresaste |
3. | kresahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kresao sam |
2. | kresao si |
3. | kresao je |
množina | |
1. | kresali smo |
2. | kresali ste |
3. | kresali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kresao |
2. | bio si kresao |
3. | bio je kresao |
množina | |
1. | bili smo kresali |
2. | bili ste kresali |
3. | bili su kresali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kreši |
množina | |
1. | krešimo |
2. | krešite |
glagolski prilog sadašnji | |
krešući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kresao, kresala, kresalo | |
kresali, kresale, kresala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kresan, kresana, kresano | |
kresani, kresane, kresana |
1. | rezati gornji ili krajnji dio čega (npr. brkove, granje); podrezivati, podsijecati |
2. | a. udarati kamenom o kamen (da izbije iskra) b. (koga) žarg. spolno općiti c. (se) žarg. spolno općiti (s kim) |
3. | pren. smanjivati (primanja, zarade, budžet itd.) |
4. | govoriti u lice vrlo otvoreno i oštro [kresati (kome) u brk] |