kȕkū
kȕkū uzv.
Definicija
| 1. | kojim se izražava velika žalost |
| 2. | konvencija kojom se bilježi glasanje kukavice |
| 3. | uzvik u igri skrivača |
Frazeologija
⃟ bit će jao i kuku, kuku meni (tebi, njemu) bit će veliko zlo, velika nevolja
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kȕkan (Varaždin), Kȕkanić (Rijeka), Kȕkas (Zagreb, Zagorje, Prigorje), Kùkāvčić (Vinkovci), Kùkavica (482, Imotski, Benkovac, Ðurđevac), Kúkić (1520, Banovina, Lika, Slavonija), Kukovàčec (Sveti Ivan Zelina), Kùkovec (180, Međimurje), Kukovìčić (Sesvete), Kẉković (Pag, Zaprešić)
Etimologija
✧ onom.
