Hrvatski jezični portal

lánac

lánac m 〈G -nca, V -nče, N mn -nci, G lȃnācā〉

Izvedeni oblici
jednina
N lanac
G lanca
D lancu
A lanac
V lanče
L lancu
I lancem
množina
N lanci
G lanaca
D lancima
A lance
V lanci
L lancima
I lancima
Definicija
1. niz spojenih metalnih karika [karika lanca; na lancu; u lancima; vezati lancem; lanci za snijeg]
2. tehn. niz drugačijih članova spojenih na razne načine u gibljivu cjelinu [lanac motora]
3. niz u kojem se razabiru jedinke [planinski lanac]
4. niz poduzeća, prodavaonica i sl. istoga vlasnika [lanac robnih kuća]
5. pov. mjera za površinu zemlje (2000 čhv)
6. (mn) okovi
Sintagma
govorni lanac fon. očitovanje govornog čina kao slijeda glasovnih procesa i ostvaraja;
lanac Sv. Ante (Antuna) 1. društvena igra dopisivanja (tko dobije pismo piše drugima) 2. pren. publ. način poslovanja nekih za to osnovanih banaka, na ulog se daju visoke kamate od novih uloga sve dotle dok posljednji koji ulažu ne ostanu prevareni
Frazeologija
biti (živjeti) u lancima biti (živjeti) u ropstvu;
napraviti lanac 1. dosl. izraditi lanac kao upotrebni predmet 2. uhvatiti se za ruke (više osoba) radi toga da se tko izvuče iz neke rupe u koju je pao, da se tako u društvu kliže ne ledu, da se kome zapriječi prolaz i sl.;
otkinuti se s lanca (pobjeći s lanca) 1. dosl. (o psu ili drugoj životinji) voljom i snagom pobjeći s mjesta na kojem je bio vezan 2. pren. pobjeći od svega, pretjerano stroge ili patrijarhalne sredine, osloboditi se bijegom od autoriteta ili zatucane okoline, emancipirati se
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Lȁnc (Daruvar, Vinkovci, ← mađ.), Lánčić (100, Ivanec, Zagorje, Prigorje, Podravina)
Etimologija
prasl. *lanьcъ (stsl. lanьcugъ, češ. lancuch)