kažnjávati
kažnjávati nesvrš. 〈prez. kàžnjāvām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. kàžnjāvān, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kažnjavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kažnjavam |
2. | kažnjavaš |
3. | kažnjava |
množina | |
1. | kažnjavamo |
2. | kažnjavate |
3. | kažnjavaju |
futur | |
jednina | |
1. | kažnjavat ću |
2. | kažnjavat ćeš |
3. | kažnjavat će |
množina | |
1. | kažnjavat ćemo |
2. | kažnjavat ćete |
3. | kažnjavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kažnjavah |
2. | kažnjavaše |
3. | kažnjavaše |
množina | |
1. | kažnjavasmo |
2. | kažnjavaste |
3. | kažnjavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kažnjavao sam |
2. | kažnjavao si |
3. | kažnjavao je |
množina | |
1. | kažnjavali smo |
2. | kažnjavali ste |
3. | kažnjavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kažnjavao |
2. | bio si kažnjavao |
3. | bio je kažnjavao |
množina | |
1. | bili smo kažnjavali |
2. | bili ste kažnjavali |
3. | bili su kažnjavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kažnjavaj |
množina | |
1. | kažnjavajmo |
2. | kažnjavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kažnjavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kažnjavao, kažnjavala, kažnjavalo | |
kažnjavali, kažnjavale, kažnjavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kažnjavan, kažnjavana, kažnjavano | |
kažnjavani, kažnjavane, kažnjavana |