Hrvatski jezični portal

pokúnjiti se

pokúnjiti se svrš.prez. pòkūnjīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. pokúnjio se〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pokunjiti
 
prezent
jednina
1. pokunjim
2. pokunjiš
3. pokunji
množina
1. pokunjimo
2. pokunjite
3. pokunje
 
futur
jednina
1. pokunjit ću
2. pokunjit ćeš
3. pokunjit će
množina
1. pokunjit ćemo
2. pokunjit ćete
3. pokunjit će
 
aorist
jednina
1. pokunjih
2. pokunji
3. pokunji
množina
1. pokunjismo
2. pokunjiste
3. pokunjiše
 
perfekt
jednina
1. pokunjio sam
2. pokunjio si
3. pokunjio je
množina
1. pokunjili smo
2. pokunjili ste
3. pokunjili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pokunjio
2. bio si pokunjio
3. bio je pokunjio
množina
1. bili smo pokunjili
2. bili ste pokunjili
3. bili su pokunjili
 
imperativ
jednina
2. pokunji
množina
1. pokunjimo
2. pokunjite
 
glagolski prilog prošli
pokunjivši
 
glagolski pridjev aktivni
pokunjio, pokunjila, pokunjilo
pokunjili, pokunjile, pokunjila
 
glagolski pridjev pasivni
pokunjen, pokunjena, pokunjeno
pokunjeni, pokunjene, pokunjena
Definicija
klonuti duhom, sneveseliti se, ražalostiti se, oneraspoložiti se, potuliti se, skunjiti se, snužditi se
Etimologija
✧ po- + v. kunjati