bèlāj
bèlāj m 〈G belája〉
jednina | |
---|---|
N | belaj |
G | belaja |
D | belaju |
A | belaj |
V | belaju |
L | belaju |
I | belajem |
množina | |
N | belaji |
G | belaja |
D | belajima |
A | belaje |
V | belaji |
L | belajima |
I | belajima |
1. | nesreća, muka, jad, neprilika [bit će belaja] |
2. | (u frazemima) vrag, đavo [nosi ga belaj; vidi belaja] |