pomráčiti
pomráčiti svrš. 〈prez. pòmrāčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòmrāčen, gl. im. pomračénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pomračiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pomračim |
2. | pomračiš |
3. | pomrači |
množina | |
1. | pomračimo |
2. | pomračite |
3. | pomrače |
futur | |
jednina | |
1. | pomračit ću |
2. | pomračit ćeš |
3. | pomračit će |
množina | |
1. | pomračit ćemo |
2. | pomračit ćete |
3. | pomračit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pomračih |
2. | pomrači |
3. | pomrači |
množina | |
1. | pomračismo |
2. | pomračiste |
3. | pomračiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pomračio sam |
2. | pomračio si |
3. | pomračio je |
množina | |
1. | pomračili smo |
2. | pomračili ste |
3. | pomračili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pomračio |
2. | bio si pomračio |
3. | bio je pomračio |
množina | |
1. | bili smo pomračili |
2. | bili ste pomračili |
3. | bili su pomračili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pomrači |
množina | |
1. | pomračimo |
2. | pomračite |
glagolski prilog prošli | |
pomračivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pomračio, pomračila, pomračilo | |
pomračili, pomračile, pomračila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pomračen, pomračena, pomračeno | |
pomračeni, pomračene, pomračena |
1. | (se) a. postati mračan, ostati bez svjetla, utonuti u mrak, obaviti se mrakom b. astron. izgubiti potpuno ili djelomično svjetlost (o nebeskom tijelu) |
2. | (što) a. učiniti da se slabije vidi, zamagliti b. jako oslabiti, smanjiti sposobnost primanja svjetlosti i vanjskih dojmova i podražaja (o vidu, svijesti) |