potkòpati
potkòpati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, imp. -āj, prid. trp. pòtkōpān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potkopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potkopam |
2. | potkopaš |
3. | potkopa |
množina | |
1. | potkopamo |
2. | potkopate |
3. | potkopaju |
futur | |
jednina | |
1. | potkopat ću |
2. | potkopat ćeš |
3. | potkopat će |
množina | |
1. | potkopat ćemo |
2. | potkopat ćete |
3. | potkopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | potkopah |
2. | potkopa |
3. | potkopa |
množina | |
1. | potkopasmo |
2. | potkopaste |
3. | potkopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | potkopao sam |
2. | potkopao si |
3. | potkopao je |
množina | |
1. | potkopali smo |
2. | potkopali ste |
3. | potkopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potkopao |
2. | bio si potkopao |
3. | bio je potkopao |
množina | |
1. | bili smo potkopali |
2. | bili ste potkopali |
3. | bili su potkopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potkopaj |
množina | |
1. | potkopajmo |
2. | potkopajte |
glagolski prilog prošli | |
potkopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
potkopao, potkopala, potkopalo | |
potkopali, potkopale, potkopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
potkopan, potkopana, potkopano | |
potkopani, potkopane, potkopana |
1. | (što) iskopati jarak, prolaz itd. ispod čega |
2. | (koga) radeći podmuklo rušiti koga s položaja |