prìspjeti
prìspjeti svrš. () 〈prez. prȉspijēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prìspio/prìspjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prispjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prispijem |
2. | prispiješ |
3. | prispije |
množina | |
1. | prispijemo |
2. | prispijete |
3. | prispiju |
futur | |
jednina | |
1. | prispjet ću |
2. | prispjet ćeš |
3. | prispjet će |
množina | |
1. | prispjet ćemo |
2. | prispjet ćete |
3. | prispjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | prispjeh |
2. | prispje |
3. | prispje |
množina | |
1. | prispjesmo |
2. | prispjeste |
3. | prispješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | prispio sam |
2. | prispio si |
3. | prispio je |
množina | |
1. | prispjeli smo |
2. | prispjeli ste |
3. | prispjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prispio |
2. | bio si prispio |
3. | bio je prispio |
množina | |
1. | bili smo prispjeli |
2. | bili ste prispjeli |
3. | bili su prispjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prispij |
množina | |
1. | prispijmo |
2. | prispijte |
glagolski prilog prošli | |
prispjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prispio, prispjela, prispjelo | |
prispjeli, prispjele, prispjela |
1. | doći, stići, pristići |
2. | dospjeti, sazreti (o voću, povrću) |