primijéniti
primijéniti (što) svrš. 〈prez. prìmijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìmijēnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
primijeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | primijenim |
2. | primijeniš |
3. | primijeni |
množina | |
1. | primijenimo |
2. | primijenite |
3. | primijene |
futur | |
jednina | |
1. | primijenit ću |
2. | primijenit ćeš |
3. | primijenit će |
množina | |
1. | primijenit ćemo |
2. | primijenit ćete |
3. | primijenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | primijenih |
2. | primijeni |
3. | primijeni |
množina | |
1. | primijenismo |
2. | primijeniste |
3. | primijeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | primijenio sam |
2. | primijenio si |
3. | primijenio je |
množina | |
1. | primijenili smo |
2. | primijenili ste |
3. | primijenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam primijenio |
2. | bio si primijenio |
3. | bio je primijenio |
množina | |
1. | bili smo primijenili |
2. | bili ste primijenili |
3. | bili su primijenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | primijeni |
množina | |
1. | primijenimo |
2. | primijenite |
glagolski prilog prošli | |
primijenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
primijenio, primijenila, primijenilo | |
primijenili, primijenile, primijenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
primijenjen, primijenjena, primijenjeno | |
primijenjeni, primijenjene, primijenjena |
1. | a. uvesti u upotrebu; upotrijebiti, iskoristiti [primijeniti novu tehniku] b. (na koga) protegnuti, proširiti upotrebu na koga [primijeniti na druge] |
2. | provesti u djelo; ostvariti [primijeniti u praksi] |