odrijéšiti
odrijéšiti svrš. 〈prez. òdrijēšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdrijēšen, gl. im. odrješénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odriješiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odriješim |
2. | odriješiš |
3. | odriješi |
množina | |
1. | odriješimo |
2. | odriješite |
3. | odriješe |
futur | |
jednina | |
1. | odriješit ću |
2. | odriješit ćeš |
3. | odriješit će |
množina | |
1. | odriješit ćemo |
2. | odriješit ćete |
3. | odriješit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odriješih |
2. | odriješi |
3. | odriješi |
množina | |
1. | odriješismo |
2. | odriješiste |
3. | odriješiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odriješio sam |
2. | odriješio si |
3. | odriješio je |
množina | |
1. | odriješili smo |
2. | odriješili ste |
3. | odriješili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odriješio |
2. | bio si odriješio |
3. | bio je odriješio |
množina | |
1. | bili smo odriješili |
2. | bili ste odriješili |
3. | bili su odriješili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odriješi |
množina | |
1. | odriješimo |
2. | odriješite |
glagolski prilog prošli | |
odriješivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odriješio, odriješila, odriješilo | |
odriješili, odriješile, odriješila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odriješen, odriješena, odriješeno | |
odriješeni, odriješene, odriješena |
1. | osloboditi, rastaviti od veza, čvora i sl. [odriješiti kesu dati novac (ob. veliki iznos i velikodušno)]; odvezati |
2. | rel. osloboditi grijeha; razriješiti |