određívati
određívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. odrèđujēm, pril. sad. odrèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| određivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | određujem |
| 2. | određuješ |
| 3. | određuje |
| množina | |
| 1. | određujemo |
| 2. | određujete |
| 3. | određuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | određivat ću |
| 2. | određivat ćeš |
| 3. | određivat će |
| množina | |
| 1. | određivat ćemo |
| 2. | određivat ćete |
| 3. | određivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | određivah |
| 2. | određivaše |
| 3. | određivaše |
| množina | |
| 1. | određivasmo |
| 2. | određivaste |
| 3. | određivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | određivao sam |
| 2. | određivao si |
| 3. | određivao je |
| množina | |
| 1. | određivali smo |
| 2. | određivali ste |
| 3. | određivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam određivao |
| 2. | bio si određivao |
| 3. | bio je određivao |
| množina | |
| 1. | bili smo određivali |
| 2. | bili ste određivali |
| 3. | bili su određivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | određuj |
| množina | |
| 1. | određujmo |
| 2. | određujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| određujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| određivao, određivala, određivalo | |
| određivali, određivale, određivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| određivan, određivana, određivano | |
| određivani, određivane, određivana | |
Etimologija
✧ vidi odréditi
