obrátiti
obrátiti (se) svrš. 〈prez. òbrātīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbrāćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obratiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obratim |
2. | obratiš |
3. | obrati |
množina | |
1. | obratimo |
2. | obratite |
3. | obrate |
futur | |
jednina | |
1. | obratit ću |
2. | obratit ćeš |
3. | obratit će |
množina | |
1. | obratit ćemo |
2. | obratit ćete |
3. | obratit će |
aorist | |
jednina | |
1. | obratih |
2. | obrati |
3. | obrati |
množina | |
1. | obratismo |
2. | obratiste |
3. | obratiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obratio sam |
2. | obratio si |
3. | obratio je |
množina | |
1. | obratili smo |
2. | obratili ste |
3. | obratili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obratio |
2. | bio si obratio |
3. | bio je obratio |
množina | |
1. | bili smo obratili |
2. | bili ste obratili |
3. | bili su obratili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obrati |
množina | |
1. | obratimo |
2. | obratite |
glagolski prilog prošli | |
obrativši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obratio, obratila, obratilo | |
obratili, obratile, obratila | |
glagolski pridjev pasivni | |
obraćen, obraćena, obraćeno | |
obraćeni, obraćene, obraćena |
1. | (koga) pretvoriti koga u što drugo, učiniti da u mišljenju, vjeri itd. postane drugačiji, (se) pretvoriti se u što drugo, u mišljenju, vjeri itd. postati drugačiji, prevjeriti |
2. | (se kome) prvi uspostaviti kontakt s kim, osloviti koga |