očárati
očárati (koga, se) svrš. 〈prez. òčārām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. òčārān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
očarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | očaram |
2. | očaraš |
3. | očara |
množina | |
1. | očaramo |
2. | očarate |
3. | očaraju |
futur | |
jednina | |
1. | očarat ću |
2. | očarat ćeš |
3. | očarat će |
množina | |
1. | očarat ćemo |
2. | očarat ćete |
3. | očarat će |
aorist | |
jednina | |
1. | očarah |
2. | očara |
3. | očara |
množina | |
1. | očarasmo |
2. | očaraste |
3. | očaraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | očarao sam |
2. | očarao si |
3. | očarao je |
množina | |
1. | očarali smo |
2. | očarali ste |
3. | očarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam očarao |
2. | bio si očarao |
3. | bio je očarao |
množina | |
1. | bili smo očarali |
2. | bili ste očarali |
3. | bili su očarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | očaraj |
množina | |
1. | očarajmo |
2. | očarajte |
glagolski prilog prošli | |
očaravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
očarao, očarala, očaralo | |
očarali, očarale, očarala | |
glagolski pridjev pasivni | |
očaran, očarana, očarano | |
očarani, očarane, očarana |