òpšiti
òpšiti (što) svrš. 〈prez. ȍpšijēm, pril. pr. -īvši, imp. òpšīj, prid. trp. opšìven〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opšiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | opšijem |
2. | opšiješ |
3. | opšije |
množina | |
1. | opšijemo |
2. | opšijete |
3. | opšiju |
futur | |
jednina | |
1. | opšit ću |
2. | opšit ćeš |
3. | opšit će |
množina | |
1. | opšit ćemo |
2. | opšit ćete |
3. | opšit će |
aorist | |
jednina | |
1. | opših |
2. | opši |
3. | opši |
množina | |
1. | opšismo |
2. | opšiste |
3. | opšiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opšio sam |
2. | opšio si |
3. | opšio je |
množina | |
1. | opšili smo |
2. | opšili ste |
3. | opšili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opšio |
2. | bio si opšio |
3. | bio je opšio |
množina | |
1. | bili smo opšili |
2. | bili ste opšili |
3. | bili su opšili |
imperativ | |
jednina | |
2. | opšij |
množina | |
1. | opšijmo |
2. | opšijte |
glagolski prilog prošli | |
opšivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opšio, opšila, opšilo | |
opšili, opšile, opšila | |
glagolski pridjev pasivni | |
opšiven / opšit, opšivena / opšita, opšiveno / opšito | |
opšiveni / opšiti, opšivene / opšite, opšivena / opšita |