òpanjkati
òpanjkati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òpanjkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opanjkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opanjkam |
| 2. | opanjkaš |
| 3. | opanjka |
| množina | |
| 1. | opanjkamo |
| 2. | opanjkate |
| 3. | opanjkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opanjkat ću |
| 2. | opanjkat ćeš |
| 3. | opanjkat će |
| množina | |
| 1. | opanjkat ćemo |
| 2. | opanjkat ćete |
| 3. | opanjkat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opanjkah |
| 2. | opanjka |
| 3. | opanjka |
| množina | |
| 1. | opanjkasmo |
| 2. | opanjkaste |
| 3. | opanjkaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opanjkao sam |
| 2. | opanjkao si |
| 3. | opanjkao je |
| množina | |
| 1. | opanjkali smo |
| 2. | opanjkali ste |
| 3. | opanjkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opanjkao |
| 2. | bio si opanjkao |
| 3. | bio je opanjkao |
| množina | |
| 1. | bili smo opanjkali |
| 2. | bili ste opanjkali |
| 3. | bili su opanjkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opanjkaj |
| množina | |
| 1. | opanjkajmo |
| 2. | opanjkajte |
| glagolski prilog prošli | |
| opanjkavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opanjkao, opanjkala, opanjkalo | |
| opanjkali, opanjkale, opanjkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opanjkan, opanjkana, opanjkano | |
| opanjkani, opanjkane, opanjkana | |
Definicija
razg. ekspr. oklevetati, pripisati loše ili kompromitirajuće postupke komu ili čemu
Etimologija
✧ ekspr.
