osuđívati
osuđívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. osùđujēm, pril. sad. osùđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osuđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osuđujem |
| 2. | osuđuješ |
| 3. | osuđuje |
| množina | |
| 1. | osuđujemo |
| 2. | osuđujete |
| 3. | osuđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osuđivat ću |
| 2. | osuđivat ćeš |
| 3. | osuđivat će |
| množina | |
| 1. | osuđivat ćemo |
| 2. | osuđivat ćete |
| 3. | osuđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osuđivah |
| 2. | osuđivaše |
| 3. | osuđivaše |
| množina | |
| 1. | osuđivasmo |
| 2. | osuđivaste |
| 3. | osuđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osuđivao sam |
| 2. | osuđivao si |
| 3. | osuđivao je |
| množina | |
| 1. | osuđivali smo |
| 2. | osuđivali ste |
| 3. | osuđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osuđivao |
| 2. | bio si osuđivao |
| 3. | bio je osuđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo osuđivali |
| 2. | bili ste osuđivali |
| 3. | bili su osuđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osuđuj |
| množina | |
| 1. | osuđujmo |
| 2. | osuđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osuđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osuđivao, osuđivala, osuđivalo | |
| osuđivali, osuđivale, osuđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osuđivan, osuđivana, osuđivano | |
| osuđivani, osuđivane, osuđivana | |
Etimologija
✧ vidi osúditi
