ostrúgati
ostrúgati svrš. 〈prez. òstrūžēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. òstrūgān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ostrugati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ostružem |
| 2. | ostružeš |
| 3. | ostruže |
| množina | |
| 1. | ostružemo |
| 2. | ostružete |
| 3. | ostružu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ostrugat ću |
| 2. | ostrugat ćeš |
| 3. | ostrugat će |
| množina | |
| 1. | ostrugat ćemo |
| 2. | ostrugat ćete |
| 3. | ostrugat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ostrugah |
| 2. | ostruga |
| 3. | ostruga |
| množina | |
| 1. | ostrugasmo |
| 2. | ostrugaste |
| 3. | ostrugaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostrugao sam |
| 2. | ostrugao si |
| 3. | ostrugao je |
| množina | |
| 1. | ostrugali smo |
| 2. | ostrugali ste |
| 3. | ostrugali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ostrugao |
| 2. | bio si ostrugao |
| 3. | bio je ostrugao |
| množina | |
| 1. | bili smo ostrugali |
| 2. | bili ste ostrugali |
| 3. | bili su ostrugali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ostruži |
| množina | |
| 1. | ostružimo |
| 2. | ostružite |
| glagolski prilog prošli | |
| ostrugavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ostrugao, ostrugala, ostrugalo | |
| ostrugali, ostrugale, ostrugala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ostrugan, ostrugana, ostrugano | |
| ostrugani, ostrugane, ostrugana | |
Definicija
struganjem skinuti površinski sloj čega
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Ostrùgāč (Zagreb)
Etimologija
✧ o (b)- + v. strugati
