oskvŕnuti
oskvŕnuti (oskrnáviti) (koga, što) svrš. 〈prez. òskvṟnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. òskvṟnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oskvrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oskvrnem |
2. | oskvrneš |
3. | oskvrne |
množina | |
1. | oskvrnemo |
2. | oskvrnete |
3. | oskvrnu |
futur | |
jednina | |
1. | oskvrnut ću |
2. | oskvrnut ćeš |
3. | oskvrnut će |
množina | |
1. | oskvrnut ćemo |
2. | oskvrnut ćete |
3. | oskvrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | oskvrnuh |
2. | oskvrnu |
3. | oskvrnu |
množina | |
1. | oskvrnusmo |
2. | oskvrnuste |
3. | oskvrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | oskvrnuo sam |
2. | oskvrnuo si |
3. | oskvrnuo je |
množina | |
1. | oskvrnuli smo |
2. | oskvrnuli ste |
3. | oskvrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oskvrnuo |
2. | bio si oskvrnuo |
3. | bio je oskvrnuo |
množina | |
1. | bili smo oskvrnuli |
2. | bili ste oskvrnuli |
3. | bili su oskvrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | oskvrni |
množina | |
1. | oskvrnimo |
2. | oskvrnite |
glagolski prilog prošli | |
oskvrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oskvrnuo, oskvrnula, oskvrnulo | |
oskvrnuli, oskvrnule, oskvrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
oskvrnut, oskvrnuta, oskvrnuto | |
oskvrnuti, oskvrnute, oskvrnuta |