otèsati
otèsati (koga, što) svrš. 〈prez. òtešēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍtesān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otesati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otešem |
2. | otešeš |
3. | oteše |
množina | |
1. | otešemo |
2. | otešete |
3. | otešu |
futur | |
jednina | |
1. | otesat ću |
2. | otesat ćeš |
3. | otesat će |
množina | |
1. | otesat ćemo |
2. | otesat ćete |
3. | otesat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otesah |
2. | otesa |
3. | otesa |
množina | |
1. | otesasmo |
2. | otesaste |
3. | otesaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otesao sam |
2. | otesao si |
3. | otesao je |
množina | |
1. | otesali smo |
2. | otesali ste |
3. | otesali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otesao |
2. | bio si otesao |
3. | bio je otesao |
množina | |
1. | bili smo otesali |
2. | bili ste otesali |
3. | bili su otesali |
imperativ | |
jednina | |
2. | oteši |
množina | |
1. | otešimo |
2. | otešite |
glagolski prilog prošli | |
otesavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otesao, otesala, otesalo | |
otesali, otesale, otesala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otesan, otesana, otesano | |
otesani, otesane, otesana |
1. | izdvojiti iz drveta ili kamena |
2. | uobličiti tesanjem |
3. | pren. razg. koga strogo odgojiti |