bȁklja
bȁklja ž 〈G mn bȁkāljā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | baklja |
| G | baklje |
| D | baklji |
| A | baklju |
| V | bakljo |
| L | baklji |
| I | bakljom |
| množina | |
| N | baklje |
| G | baklja / baklji |
| D | bakljama |
| A | baklje |
| V | baklje |
| L | bakljama |
| I | bakljama |
Definicija
| 1. | štap ovijen lako gorećim (smolastim, voštanim) tvarima ili punjen gorivom koji se, zapaljen, nosi u ruci [olimpijska baklja]; buktinja, luč, zublja |
| 2. | plamen tomu nalik (spaljivanje otpadne tvari u rafinerijama) |
| 3. | (mn) astron. svijetla područja koja okružuju Sunčeve pjege, imaju veću gustoću i temperaturu od okolne plazme |
Etimologija
✧ srvnjem. vackel ← vulg. lat. fac (u)la
