mlátiti
mlátiti (, po čemu, što, koga) nesvrš. 〈prez. mlȃtīm, pril. sad. -tēći, gl. im. mláćēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mlatiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mlatim |
2. | mlatiš |
3. | mlati |
množina | |
1. | mlatimo |
2. | mlatite |
3. | mlate |
futur | |
jednina | |
1. | mlatit ću |
2. | mlatit ćeš |
3. | mlatit će |
množina | |
1. | mlatit ćemo |
2. | mlatit ćete |
3. | mlatit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mlaćah |
2. | mlaćaše |
3. | mlaćaše |
množina | |
1. | mlaćasmo |
2. | mlaćaste |
3. | mlaćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mlatio sam |
2. | mlatio si |
3. | mlatio je |
množina | |
1. | mlatili smo |
2. | mlatili ste |
3. | mlatili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mlatio |
2. | bio si mlatio |
3. | bio je mlatio |
množina | |
1. | bili smo mlatili |
2. | bili ste mlatili |
3. | bili su mlatili |
imperativ | |
jednina | |
2. | mlati |
množina | |
1. | mlatimo |
2. | mlatite |
glagolski prilog sadašnji | |
mlateći | |
glagolski pridjev aktivni | |
mlatio, mlatila, mlatilo | |
mlatili, mlatile, mlatila | |
glagolski pridjev pasivni | |
mlaćen, mlaćena, mlaćeno | |
mlaćeni, mlaćene, mlaćena |
1. | istresati zrnje udarajući mlatilom; vrći |
2. | snažno tući, snažno zamahivati čime; udarati |