nagòniti
nagòniti (koga, što) nesvrš. 〈prez. nàgonīm, pril. sad. nàgonēći, gl. im. nàgonjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagoniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagonim |
2. | nagoniš |
3. | nagoni |
množina | |
1. | nagonimo |
2. | nagonite |
3. | nagone |
futur | |
jednina | |
1. | nagonit ću |
2. | nagonit ćeš |
3. | nagonit će |
množina | |
1. | nagonit ćemo |
2. | nagonit ćete |
3. | nagonit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nagonjah |
2. | nagonjaše |
3. | nagonjaše |
množina | |
1. | nagonjasmo |
2. | nagonjaste |
3. | nagonjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagonio sam |
2. | nagonio si |
3. | nagonio je |
množina | |
1. | nagonili smo |
2. | nagonili ste |
3. | nagonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagonio |
2. | bio si nagonio |
3. | bio je nagonio |
množina | |
1. | bili smo nagonili |
2. | bili ste nagonili |
3. | bili su nagonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagoni |
množina | |
1. | nagonimo |
2. | nagonite |
glagolski prilog sadašnji | |
nagoneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagonio, nagonila, nagonilo | |
nagonili, nagonile, nagonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagonjen, nagonjena, nagonjeno | |
nagonjeni, nagonjene, nagonjena |