nàduti
nàduti (se) svrš. 〈prez. nȁdmēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. nàdmi (se), prid. rad. nàduo (se), prid. trp. nȁdūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naduti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadmem |
2. | nadmeš |
3. | nadme |
množina | |
1. | nadmemo |
2. | nadmete |
3. | nadmu |
futur | |
jednina | |
1. | nadut ću |
2. | nadut ćeš |
3. | nadut će |
množina | |
1. | nadut ćemo |
2. | nadut ćete |
3. | nadut će |
aorist | |
jednina | |
1. | naduh |
2. | nadu |
3. | nadu |
množina | |
1. | nadusmo |
2. | naduste |
3. | naduše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naduo sam |
2. | naduo si |
3. | naduo je |
množina | |
1. | naduli smo |
2. | naduli ste |
3. | naduli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naduo |
2. | bio si naduo |
3. | bio je naduo |
množina | |
1. | bili smo naduli |
2. | bili ste naduli |
3. | bili su naduli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadmi |
množina | |
1. | nadmimo |
2. | nadmite |
glagolski prilog prošli | |
naduvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naduo, nadula, nadulo | |
naduli, nadule, nadula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadut, naduta, naduto | |
naduti, nadute, naduta |
1. | povećati volumen ubacivanjem, udisanjem ili stvaranjem plina, napuhnuti (se) |
2. | postati umišljen, nadmen, tašt |