nàpredovati
nàpredovati () dv. 〈prez. nàpredujēm, pril. sad. nàpredujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
napredovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | napredujem |
2. | napreduješ |
3. | napreduje |
množina | |
1. | napredujemo |
2. | napredujete |
3. | napreduju |
futur | |
jednina | |
1. | napredovat ću |
2. | napredovat ćeš |
3. | napredovat će |
množina | |
1. | napredovat ćemo |
2. | napredovat ćete |
3. | napredovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | napredovah |
2. | napredovaše |
3. | napredovaše |
množina | |
1. | napredovasmo |
2. | napredovaste |
3. | napredovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | napredovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | napredovao sam |
2. | napredovao si |
3. | napredovao je |
množina | |
1. | napredovali smo |
2. | napredovali ste |
3. | napredovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam napredovao |
2. | bio si napredovao |
3. | bio je napredovao |
množina | |
1. | bili smo napredovali |
2. | bili ste napredovali |
3. | bili su napredovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | napreduj |
množina | |
1. | napredujmo |
2. | napredujte |
glagolski prilog sadašnji | |
napredujući | |
glagolski prilog prošli | |
napredujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
napredovao, napredovala, napredovalo | |
napredovali, napredovale, napredovala |
1. | a. kretati se naprijed, ob. savlađujući teškoće terena, otpor neprijatelja i sl. [napredovali smo kroz pustinju] b. prijeći određeni put krećući se naprijed [napredovali smo 10 kilometara na sat]; odmaknuti |
2. | razvijati se nabolje ili nagore [bolest napreduje bolesnikovo stanje se pogoršava] |
3. | izdizati se u službi |