lijȇpo
lijȇpo
1. | pril. na lijep način, tako da bude lijepo [lijepo se obući] |
2. | čest. a. u raznim kontekstima i dijaloškim situacijama [lijepo, sine moj! doslovno u zn. odobravanja ili u ironičnom značenju prema situaciji koja traži prijekor; vi lijepo sjednite k peći u značenju želje da bude ugodno i sl.; ti lijepo njega tuži sudu u značenju pojačavanja radnje; on se lijepo izvukao, a mi radimo; lijepo ga pozdravi! formula u pojačanom značenju »pozdravi ga«; lijepo smo se proveli; ostavi ti to lijepo na miru, ti se lijepo prestani s time gnjaviti itd. u zn. kako je najbolje učiniti, koje je rješenje najjednostavnije; molim lijepo! u dijaloškoj situaciji odgovor na »hvala«] b. dosl. u zn. bilo je lijepo c. iron. nastradali smo, propali smo, nadrljali smo, loše smo prošli |