li
li
1. | a. pitanje uz prezent gl. biti i gl. htjeti [jesam li (nisam li); hoćete li] b. pitanje u zavisnoj rečenici uz da [nije znao da li će doći = hoće li doći] |
2. | namjeru ili pogodbu [ne bi li; pokuša li (tko)] |
3. | isticanje [ako li te samo uhvatim; majku li mu] |
4. | (u vezama riječi) a. u vezi riječi »nisam li«, »nije li« itd. kad se u prethodnoj rečenici nešto tvrdi, pa ta veza očekuje potvrdan odgovor [Eto, vidjeli ste, radio sam, trudio sam se i sve sam napravio. Nisam li? = zar nisam?] b. u sraštenoj vezi je + li → jel i jelda razg. koja služi kao pitanje poslije rečenice u kojoj je sadržaj [Naš uspjeh je siguran. Jel da (jelda)? = zar ne, zar nije, nije li] |
5. | poštapalica u većim cjelinama govora [I tako smo se, jelda, lijepo dogovorili, jelda, i sve se obavilo kako treba.] |
6. | u pogodbenoj funkciji [sve će biti u redu kreneš li na vrijeme = ako kreneš] |
7. | u funkciji vezivanja različitih elemenata [Piši što mi radi otac, što li majka = a (što majka)] |