Hrvatski jezični portal

1.	〈mn〉, v. čovjek
2.	razg. riječ za pojačavanje neovisno o mjestu u rečenici, za izražavanje čuđenja, za upozoravanje itd. [ljudi moji; ljudi što je to; zamislite ljudi]

⃟ ljudi smo u dijaloškoj situaciji u zn. razumjet ćemo se, sve se može srediti, čovjek čovjeka razumije, postupit ćemo s ljudskošću;
reci ljudima (u dijaloškim situacijama), usp. čovjek ⃟

✧ prasl. *ljudъ: narod, ljudi (rus. ljud, polj. lud, ludzie), lit. liaudis ← ie. *h₁lewdh- (lat. liber: slobodan, grč. eleútheros)