Hrvatski jezični portal

sèdlo

sèdlo sr 〈G mn sedálā/sédlā〉

Izvedeni oblici
jednina
N sedlo
G sedla
D sedlu
A sedlo
V sedlo
L sedlu
I sedlom
množina
N sedla
G sedala / sedla
D sedlima
A sedla
V sedla
L sedlima
I sedlima
Definicija
1. sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje
2. planinski prijevoj [prijeći sedlo]
3. meteor. baričko polje izjednačenog tlaka između dvije anticiklone i dvije ciklone, mirno i tiho vrijeme
Frazeologija
izbaciti (zbaciti) iz sedla 1. pren. ukloniti s položaja 2. pren. jako zbuniti;
naći se u sedlu doći na vlast;
pristaje mu kao kravi (krmači) sedlo posl. ne pristaje mu što (odijelo i sl.);
uskočiti u čije sedlo doći na nečiji položaj, na nečije mjesto
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Sèdlaček (160, Slavonija, Moslavina, Nova Gradiška), Sèdlak (Vukovar, Glina, Zadar), Sèdlār (1090, Zlatar Bistrica, Zagorje, Varaždin), Sedlárević (Slavonski Brod, Pula, Kaštela), Sèdlarić (40, Jastrebarsko, Novska), Sèdlić (150, Slavonski Brod, Zagreb, I Slavonija), Sèdlo (Slavonski Brod)
top. (ob. u oronimiji; naselja): Podsèdlo (Vojnić, 149 stan.), Sedlàrica (Ðurđevac, 451 stan.)
Etimologija
prasl. *sedьlo (rus. sedló, polj. siodło) ≃ got. sitls: sjedalo