pròtjecati
pròtjecati (, kroza što) nesvrš. 〈prez. -ečēm, pril. sad. -ečūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
protjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | protječem |
2. | protječeš |
3. | protječe |
množina | |
1. | protječemo |
2. | protječete |
3. | protječu |
futur | |
jednina | |
1. | protjecat ću |
2. | protjecat ćeš |
3. | protjecat će |
množina | |
1. | protjecat ćemo |
2. | protjecat ćete |
3. | protjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | protjecah |
2. | protjecaše |
3. | protjecaše |
množina | |
1. | protjecasmo |
2. | protjecaste |
3. | protjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | protjecao sam |
2. | protjecao si |
3. | protjecao je |
množina | |
1. | protjecali smo |
2. | protjecali ste |
3. | protjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam protjecao |
2. | bio si protjecao |
3. | bio je protjecao |
množina | |
1. | bili smo protjecali |
2. | bili ste protjecali |
3. | bili su protjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | protječi |
množina | |
1. | protječimo |
2. | protječite |
glagolski prilog sadašnji | |
protječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
protjecao, protjecala, protjecalo | |
protjecali, protjecale, protjecala |