Hrvatski jezični portal

pȕnomōć

pȕnomōć ž

Izvedeni oblici
jednina
N punomoć
G punomoći
D punomoći
A punomoć
V punomoći
L punomoći
I punomoću / punomoći
množina
N punomoći
G punomoći
D punomoćima
A punomoći
V punomoći
L punomoćima
I punomoćima
Definicija
1. pismena izjava kojom se drugome daje ovlaštenje da umjesto potpisnika nastupa u svojstvu pravne osobe (podiže novac u banci itd.)
2. pravo koje iz te izjave proizlazi
Etimologija
✧ puno- + v. moć