Hrvatski jezični portal

blȁnk (I)

blȁnk (I) prid.

Definicija
1. rij. bijel, čist (o komadu papira) [blank papir]
2. žarg. a. prazan, bez misli, tabula rasa b. prazan (bez novca, pomagala itd.) [sasvim sam blank]
Etimologija
njem.: bijel, prazan ← fr. blanc